Mogu li puštati Spotify u restoranu?

Pitanje se javlja u nekoj varijaciji gotovo u svakom razgovoru o glazbi u ugostiteljstvu.

“Imam Spotify. Plaćam ga svaki mjesec. Zašto to ne bi bilo u redu?”

Pitanje je logično. Odgovor zahtijeva malo više konteksta nego što bi se činilo potrebnim.

Što zapravo plaćate kada plaćate Spotify

Spotify Premium stoji otprilike 10 eura mjesečno. Za tu cijenu dobivate pristup katalogu od preko 100 milijuna pjesama. Možete slušati offline. Nema reklama. Možete preskakati pjesme koliko želite.

To je vrijednost koju dobivate.

Ono što ne dobivate — i što uvjeti korištenja eksplicitno isključuju — jest pravo na javnu reprodukciju te glazbe.

Zašto postoji ta razlika

Ovdje stvari postaju zanimljivije nego što većina pretpostavlja.

Glazba ima autore. Skladatelji, tekstopisci, aranžeri — ljudi koji su stvorili ono što slušate. Ti ljudi imaju zakonska prava na svoje djelo. Jedno od tih prava je pravo na naknadu kada se njihovo djelo javno izvodi.

Kada Spotify vama isporučuje glazbu za privatno slušanje, on plaća autorima određenu naknadu po streamingu. Ta naknada pokriva vašu privatnu upotrebu.

Kada tu istu glazbu pustite u restoranu, događa se nešto drugačije. Vi sada ne slušate privatno. Vi sada javno izvodite to djelo. To je drugačije pravo. I ono zahtijeva drugačiju naknadu.

ZAMP u Hrvatskoj — kao i GEMA u Njemačkoj, SIAE u Italiji, PRS u Velikoj Britaniji — postoji upravo zato da prikuplja tu naknadu za javno izvođenje i distribuira je autorima.

Zašto toliko ugostitelja vjeruje da je Spotify dovoljan

Postoji nekoliko razloga, i nijedan od njih nije glup ili neodgovoran.

Prvi je intuicija. Ako plaćate nešto, čini se logičnim da ste pokrili svoje obveze. Pretplata zvuči kao licenca. Razlika između privatne i javne upotrebe nije očita dok je netko ne objasni.

Drugi je okruženje. “Svi to rade” nije argument, ali jest opažanje. Ako svaki kafić u ulici pušta Spotify i nitko nije dobio kaznu, prirodno je zaključiti da to nije problem.

Treći je prioritet. Ugostitelj ima stotinu stvari na umu svaki dan. Glazba je pozadina — doslovno. Posvetiti joj pažnju osim kad netko prigovara da je preglasno čini se nepotrebnim.

Četvrti je osjećaj nepravde. “Plaćam pretplatu. Plaćam ZAMP. I sad treba još nešto?” Taj osjećaj je razumljiv. Ali struktura glazbenih prava nije dizajnirana da bude jednostavna za krajnjeg korisnika. Ona je dizajnirana da osigura da svi koji imaju pravo na naknadu tu naknadu dobiju.

Što se zapravo događa tijekom ZAMP kontrole

Kontrole nisu filmske scene. Inspektor ulazi kao gost. Primjećuje da svira glazba. Identificira se. Pita za dokumentaciju.

Ono što inspektora zanima

• Imate li ZAMP ugovor?
• Pokriva li taj ugovor stvarno stanje vašeg objekta?
• Koji je izvor glazbe?

Ako je izvor Spotify s privatnog računa, to inspektor tretira kao neovlašteno korištenje. Nije bitno da imate ZAMP ugovor — izvor glazbe mora biti namijenjen komercijalnoj upotrebi.

To nije teorija. To se događa. Ne svakom, ne svaki dan — ali dovoljno da bude stvarnost, ne apstrakcija.

Razlika između dva sloja obveza

Ovo je dio koji se najčešće miješa.

Sloj 1: Izvor glazbe

Glazba koju puštate mora dolaziti iz izvora koji ima pravo distribuirati tu glazbu za komercijalnu upotrebu. Spotify Premium to nema. Spotify for Business (gdje postoji) ima. Profesionalni glazbeni servisi za ugostiteljstvo imaju. Radio ima (za sam sadržaj koji emitira).

Sloj 2: Pravo na javno izvođenje

Čak i ako imate ispravan izvor, i dalje morate imati ZAMP licencu. ZAMP ne daje glazbu — ZAMP licencira pravo da tu glazbu puštate javno.

Jedno bez drugoga ne funkcionira. Možete imati savršeno legalan izvor glazbe, ali bez ZAMP-a ste u prekršaju. Možete imati ZAMP ugovor, ali ako izvor nije namijenjen komercijalnoj upotrebi, također ste u prekršaju.

Dva sloja. Oba potrebna.

Što je zapravo “legalan izvor”

Radio — Radijske postaje imaju licence za emitiranje. Ako puštate radio u lokalu, izvor je legalan. Ali i dalje trebate ZAMP za javno izvođenje tog radijskog programa.

Profesionalni B2B glazbeni servisi — Servisi dizajnirani za poslovne prostore imaju licence za distribuciju glazbe u komercijalne svrhe. Oni rješavaju “sloj 1” — vi i dalje trebate ZAMP za “sloj 2”.

Royalty-free knjižnice — Glazba koja nije pod ZAMP-ovom zaštitom. Ovdje trebate paziti: morate moći dokazati da svaka pjesma koju puštate zaista nije u ZAMP-ovom repertoaru. Jedna zaštićena pjesma u vašoj playlisti znači da trebate ZAMP za cijeli program.

Spotify for Business (ili ekvivalent) — Gdje postoji, ovo je komercijalna verzija streaminga. Dostupnost varira po zemljama i partnerima.

Zašto “svi to rade” nije argument

Ovaj obrazac razmišljanja ima ime: normalizacija devijacije. Kada dovoljno ljudi čini nešto što tehnički nije ispravno, to počinje djelovati normalno. I funkcionira — sve dok sustav ne primijeti.

ZAMP nije svuda istovremeno. Kontrole su nasumične. Neki ugostitelji prođu cijelu karijeru bez kontrole. Neki je dočekaju prvi mjesec rada.

Statistika kaže da je 2024. ZAMP u Hrvatskoj prikupio rekordnih 29 milijuna eura, s rastom od 52% u segmentu živih izvedbi. Sustav ne slabi. Sustav se digitalizira i profesionalizira.

“Nikad nisam čuo da je netko dobio kaznu” nije isto što i “kazne ne postoje”. To je samo selekcija informacija koje do vas dolaze.

Što zapravo znači riješiti ovo pitanje

Ugostitelj koji je uredio glazbeno pitanje ima nekoliko stvari:

• Izvor glazbe namijenjen komercijalnoj upotrebi — bilo koji od gore navedenih opcija
• ZAMP ugovor koji odgovara stvarnom stanju objekta — ispravna kvadratura, sve zone prijavljene
• Dokumentaciju dostupnu za pregled — ugovor, potvrde o plaćanju

S tim trima elementima, kontrola nije stresna situacija. Inspektor pogleda dokumentaciju, potvrdi da je sve u redu, ode.

Te brojke treba usporediti s potencijalnom kaznom od nekoliko tisuća eura, plus retroaktivna naplata, plus vrijeme i energija utrošeni na rješavanje problema koji je mogao biti izbjegnut.

Glazba kao dio poslovanja

Postoji i druga perspektiva na ovo pitanje — ona koja prelazi pravne obveze.

Ugostitelj koji koristi Spotify s privatnog računa implicitno tretira glazbu kao nebitnu pozadinu. Nešto što mora postojati, ali ne zaslužuje pažnju.

Ugostitelj koji ulaže u profesionalno rješenje — ma koliko skromno — implicitno priznaje da glazba ima funkciju. Da utječe na to kako se gosti osjećaju. Da je dio onoga što prostor čini prostorom.

Ta promjena perspektive često donosi više od same legalnosti. Donosi svjesnost o tome što zapravo svira, kada svira i zašto.

Možda je to i razlog zašto pitanje o Spotifyju u restoranu zaslužuje odgovor dulji od jednostavnog “ne smijete”.

Često postavljana pitanja