“Ne puštamo Spotify, samo radio — to je valjda u redu.”
Ova rečenica se čuje često. Logika iza nje je razumljiva: radio je javni medij, dostupan svima, bez pretplate. Ako je besplatan kod kuće, zašto bi bio problem u restoranu?
Odgovor zahtijeva razumijevanje kako zakon gleda na glazbu u javnom prostoru.
Razlika između izvora i konteksta
Ključna točka koju mnogi propuštaju: nije bitno odakle dolazi glazba. Bitno je gdje se sluša.
Radio kod kuće je privatna upotreba. Radio u restoranu je javno izvođenje. Prostor je otvoren javnosti — ta glazba postaje dio atmosfere koju nudite.
Zakon ne pravi razliku između Spotifyja, CD-a, USB-a ili radija kada se radi o javnom prostoru. Svi ti izvori donose glazbu zaštićenu autorskim pravima. I za sve te izvore vrijedi ista obveza: licenca za javno izvođenje.
Radio nije iznimka. On je samo još jedan način donošenja glazbe u prostor.
Zašto se radio doživljava kao “siguran”
Percepcija ima logiku:
- Radio je javni medij — emitira se za sve, bez ograničenja
- Radio je “besplatan” — nema pretplate, nema računa
- Radio “svi koriste” — čini se normalnim i bezazlenim
Ta logika ima smisla iz perspektive slušatelja. Ali pravni okvir ne polazi od perspektive slušatelja. On polazi od prava autora.
Scenariji koji završavaju problemom
Određene situacije se ponavljaju.
”Imamo samo mali radio u kutu”
Veličina uređaja nije relevantna. Kapacitet prostora nije relevantan. Ako je glazba čujna gostima, smatra se javnim izvođenjem.
”Radio puštamo tiho”
Glasnoća ne mijenja pravni status. Tiha glazba je i dalje glazba u javnom prostoru.
”To je informativni program”
Vijesti nisu zaštićene. Ali glazbeni segmenti — jinglovi, podloge, pjesme između blokova — jesu. Većina radijskih programa ima glazbene elemente.
”Mi nismo platili radijskoj postaji”
Točno. I ne morate. Ali vaša obveza nije prema radijskoj postaji. Vaša obveza je prema autorima čija glazba svira u vašem prostoru.
Što kontrola zapravo provjerava
Inspektor ulazi u objekt. Primjećuje glazbu. Može biti radio, može biti nešto drugo — za njega je to sekundarno.
On provjerava:
- Svira li glazba u prostoru — da ili ne
- Imate li važeću ZAMP licencu — da ili ne
- Pokriva li licenca stvarno stanje — da ili ne
Zašto je radio česta “siva zona”
Radio je problematičan upravo zato što djeluje bezazleno.
- Ne zahtijeva instalaciju ili pretplatu
- Ne ostavlja trag poput streaming računa
- Često se pušta “usput”, bez svjesne odluke
Netko iz osoblja uključi radio ujutro. Svira cijeli dan. Nitko o tome ne razmišlja. Dok inspektor ne uđe. Ili dok netko ne postavi pitanje.
Ta “bezazlenost” je razlog zašto se pogreške s radijem događaju čak i u objektima koji su inače uredni. Jednostavno — nitko nije mislio da je to problem.
Razlika između radija i profesionalnog izvora
Postoji i operativna dimenzija.
Radio donosi:
- Reklame — uključujući reklame konkurencije
- Vijesti — koje mogu narušiti atmosferu
- DJ-eve i voditelje — čiji stil možda ne odgovara vašem prostoru
- Nepredvidivost — ne znate što će svirati za pet minuta
Profesionalni izvori za ugostiteljstvo nude:
- Kontrolu nad žanrom i tempom
- Odsutnost reklama i prekida
- Konzistentnost kroz dan
- Dokumentaciju za pravnu zaštitu
Radio rješava pitanje “ima li glazbe”. Ne rješava pitanje “kakva je ta glazba” i “je li to pravno u redu”.
Kako to rade objekti koji žele mir
Ugostitelji koji su riješili ovo pitanje rade jednostavnu stvar:
- Imaju ZAMP licencu — prijavljenu, plaćenu, ažuriranu
- Imaju izvor glazbe namijenjen komercijalnoj upotrebi
- Imaju dokumentaciju dostupnu za pregled
S tim trima elementima, radio postaje opcija — ne problem. Možete pustiti radio ako želite. Licenca pokriva javno izvođenje bez obzira na izvor.
Razlika je u pristupu: umjesto improvizacije, sustav.
Perspektiva troška
Za mali kafić s radiom
Za prekršaj bez licence
Manje od vikend nabave
ZAMP licenca za mali kafić s radiom kreće se oko 50-70 EUR godišnje. To je manje od jednog mjesečnog troška struje. Manje od jednog vikend računa za nabavu. Manje od kazne koja kreće od 660 EUR.
Pitanje nije “je li to trošak”. Pitanje je “koja opcija ima smisla dugoročno”.
Radio kao polazna točka
Za mnoge ugostitelje, radio je prvo pitanje: “Trebam li ZAMP i za to?”
Kada shvate da je odgovor “da”, sljedeće pitanje obično glasi: “Ako već moram imati licencu, možda bih mogao imati i bolji izvor glazbe?”
I tu počinje razmišljanje o glazbi kao dijelu prostora, ne samo kao zvuku koji popunjava tišinu.
Radio nije loš izbor. Ali rijetko je najbolji izbor.
Često postavljana pitanja
Da. Radio je legalan izvor glazbe, ali javno izvođenje te glazbe u vašem lokalu zahtijeva ZAMP licencu. To su dva odvojena sloja obveza.
Ako program nema nikakvih glazbenih elemenata — ni jinglova, ni podloga — tehnički niste u obvezi. Ali većina radijskih programa ima glazbene segmente, čak i informativni.
Kazne kreću od 660 EUR pa naviše, ovisno o težini i ponovljenosti. Uz kaznu dolazi i retroaktivna naplata za razdoblje korištenja bez licence.
Inspektori su obučeni primjećivati glazbu pri ulasku. Gašenje glazbe nakon što vas identificiraju ne poništava utvrđeno stanje.
Postupak je relativno jednostavan — prijava, ugovor, plaćanje. Može se riješiti u roku od nekoliko dana. Bolje je to napraviti proaktivno nego reaktivno.